ZAJEDNIŠTVO SVETIH
Zajedništvo svetih nije vanjsko, vidljivo, gdje možemo točno zbrojiti i kontrolirati članstvo, već to je nutarnje, duhovno i nevidljivo zajedništvo. Zato priznajemo vjerovanje:” … vjerujem u zajedništvo svetih.”
Po vjeri u Isusa Krista postajemo članovima u zajedništvo svetih i čuvamo se u tome. Vjera vidi kroz pogreške, grijehe i mane, što kršćani imaju toliko često i što čine zajedništvo teškim. Ona gleda u Krista koja živi po vjeri i u drugima. Zajedništvo nisu ljudi stvorili ni nisu učinili, već Bog je ono stvorio i učinio. Ako ja vjerujem u Krista, ja ne trebam pokušati stvoriti zajedništvo s drugima, već to jest tada i stvarnost. To je spremno i ja samo koračam u to unutra.
Zajedništvo svetih očituje i na vidljivi način: kao molitvama za druge: “Svaki put u svakoj svojoj molitvi rado molim za vas sve - zbog vašeg udjela u širenju Radosne vijesti od prvoga dana do sada.” (Fil 1,4-5) Ja imam zajedništvo u ovu osobu, za koga se molim, bilo da je ona ovdje u domovini ili u Kini.
Već samo da vidimo druge vjernike daje zajedništvo i one blagoslove, koje donese to sa sobom. “Kad su tamošnja braća primila vijest o nama, iziđoše nam u susret na Forum Appii i do Tres Tabernae. Kad ih Pavao vidje, zahvali Bogu i ohrabri se.” (Dj.A. 28,15)
Mi osjećamo zajedništvo svetih kad dolazimo zajedno i dijelimo drugima ono što nam je Bog dao i želi dati. Mi trebamo uzeti za to vremena, jer “vrijeme je zgodno” (Iv 7,6). Upamtimo ipak da Sotona želi na svakakvih načina priječiti nas da ne bismo bili zajedno.
Mi čeznemo onog okrjepljenja i pokoja, odmora, što zajedništvo vjernika nam daje. Ali mi čeznemo još više. Kad smo zajedno, je blizu kušnja da zaboravimo ono najvažnije i razgovaramo samo o svježim novostima. I tako zloupotrebljavamo lijepe trenutke s vjernicima. Ispravno zajedništvo međusobno daje nam mnogo i ojačava nas u vjeri. I u nebesima se raduju na tome: “Kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Gospodin pazi, sluša ih, i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Gospodina i štuju ime njegovo. “ (Mal 3,16) I u zajedničku molitvu je Isus vezao posebno obećanje: “Ako dvojici od vas na zemlji jednodušno zamole što mu drago, dat će im Otac moj nebeski: “ (Mat 18,19).
Mi možemo doživjeti najdivnije blagoslove zajedništva svetih, iako nas može biti malo, dvojica kao što su doživjeli dvojica učenika na putu u Emaus. Oni su hodali na putu i razgovarali o svojoj žalosti. Tada stigne Isus i hoda s njima. Žalost nestane. Srca su zagorjela i sve se promijenilo novom.
Možemo reći kršćansku ljubaznost. 1 Sam 23,16 piše: “Tada Šaulov sin Jonatan krenu na put i dođe k Davidu u Horšu, i ohrabri ga u ime Božje. I Iz 41,6 piše divno: “Svatko pomaže svome drugu, i bratu svom zbori: Hrabro!”
Ili mislimo na privatnom ispovijedanju, gdje dvojica priznaju jedan drugome grijehe i mole se jedan za drugoga. I oni dobivaju pomoć: “Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite! Mnogo pomaže molitva pravednika ako je žarka.” (Jak 5,16) Privatno ispovijedanje može biti mnogima sredstvo i pomoć da dožive potpuno blagoslov zajedništva svetih.
Božja crkvena općina. U Katekizmu čitamo da crkva je zajedništvo svetih, tj. zbor onih, koji zaista vjeruju i sveto žive. Crkva je zajedništvo svetih, gdje se čisto propovijeda evanđelje i dijele sakramenti pravo. Zamislite na našim bogoslužjima. Tamo dobivamo sve darove i susrećemo istog Boga i Spasitelja u riječi, molitvama, krštenju, na svetoj večeri, u pjesmama! Kakvo divno bogatstvo!
Ali crkva susreće ovdje dolje često i velike poteškoće. Crkvene se zgrade mogu srušiti i cijele crkve nestati i članove crkvene općine odvojiti jedni od drugih. Ali ako ja pripadam Kristu, pripadam u zajedništvu svetih u Božju crkvu, u crkvu, koja nikada ne nestaje, u radujuću crkvu.
Prije nego su svećenika Savonarolu ubili 23. 5. 1498, sudac je rekao: Ja odvajam tebe odvojenim iz boreće i radujuće crkve (tj. iz nebeske crkve). Osuđen stoji tiho ali prekine svog suca: “Ne iz radujuće crkve, jer to ne pripada tebi.”
Neka daje Bog nama svima divnu milost da doći ćemo do cilja, gdje pjevamo u bijelim haljinama: “Spasenje je djelo našega Boga, koji sjedi na prijestolju i Janjeta! Hvala, slava, mudrost i zahvala, čast moć i snaga našem Bogu uvijeke vjekova!" (Otk 7).
Marja Mrčela
