LOIDA I EUNIKA
Ta dva ženska imena, Loida i Eunika su napisana samo jedan put u Bibliji i to u Poslanici Timoteju, ali njihov život i njihovo djelovanje su ostavili duboki nezaboravljeni utisak na milijune ljudi na svijetu u povijesti i sada.
Eunika je bila Židovka, udata za Grka. Majka joj je bila Loida. Imala je sina kome vjerojatno ona sama je dala ime Timotej, što znači «onaj koji se boji Boga». Već po imenu vidi da ona je htjela vjerom odgajati Timoteja od malenoga da bi bio pravi vjernik.
Pavao piše Timoteju o njima kad je u zatvoru u Rimu ovako: «I oživljujem sjećanja na iskrenu vjeru koja je u tebi; na onu vjeru koja se najprije nastanila u tvojoj baki Loidi i u tvojoj majci Euniki, a siguran sam, i u tebi.» (2 Tim 1,5)
Eunika i Loida su bile uvjerene u Božju Riječ, u njezinu snagu i djelotvornost za njihov svakidašnji život. Redovito i temeljito su čitale svaki dan Bibliju (tadašnji Stari zavjet), razmišljale su o tome moleći se Bogu. Tako su osobno iskusile, kako Božja Riječ je istinita i nosi ih, kako Božja Riječ je njihova snaga i utjeha i putokaz na životnom putu, kako Božja Riječ donosi njima u poteškoćama i nevolji kao što na sunčanim danima dnevno veliku radost, sigurnost i mir i okrijepi ih da bez nje ne bi bile mogle više živjeti. Same su doživjele da Biblija je najvrjednija i najdragocjenija knjiga na svijetu kao što su mnogi drugi vjernici od vremena do vremena to iskusili.
Zato Euniki i Loidi nije bilo svejedno kako odgajaju malog Timoteja neutralno. One nisu ni mislile da Timotej je premlad da shvati vjerske stvari ili da neka on sam donese kasnije svoju odluku prema vjeri kao što mnogi danas tako misle. Nekada se čuje da malo dijete ne razumije još vjerske stvari. Ali npr. tada jednogodišnja naša kćer, Sara sklopila je svoje ručice, kad sam pitala, gdje je Isus. Kad je bila dvogodišnja, pokazala svoje srce za isto pitanje.
Tako su one poučavale Timoteja, svoga sina i unuka, već od ranog djetinjstva da poznaje Bibliju kao što apostol Pavao piše u 2.Tim 3,15: «jer od djetinjstva poznaješ sveta Pisma koja te mogu učiniti mudrim za spasenje po vjeri u Krista Isusa.» Majka i baka su vjerom sijale obilno neraspadljivo sjeme u srce malog djeteta čekajući u nadi ploda po Svetom Duhu.
A njihovo učenje nije bilo samo u riječima, teoretsko znanje. Od dana do dana majka i baka životom su njemu pokazale, kako živa vjera funkcionira u praksi u svakidašnjem životu, kako one čvrsto u svakoj situaciji pouzdavaju se u Boga, kako Božja ljubav iskreno djeluje u njima i u njihovom domu.
To učenje Timoteju je bilo nenadoknadiva prednost, na čemu on nije mogao nikada dosta zahvaljivati Bogu. To sve je duboko dirnulo njega da je i on postao uvjeren u snagu Božje Riječi i kasnije je postao suradnik apostola Pavla da širi tu divnu vijest i drugima po Božjoj nezasluženoj milosti.
To je divan primjer za nas o tome, kako mi majke i bake, očevi i djedovi možemo vjerno sijati dobro sjeme, tj. Božju Riječ u srce svoje malene djece i unuka a Bog daje da raste da jednoga dana dobiju živu vjeru za neprolaznu, neokaljanu i neuvelu baštinu po Isusu Kristu, koja i njima stoji sačuvana u nebesima. Dragocjena prednost nam je se moliti za njih i s njima, učiti ih, čitati s njima Bibliju, voditi ih u crkvu i na vjeronauk. I sigurno neće nam se to vratiti bez ploda!
U Finskoj sam mnogo puta čula istinitu priču o jednoj baki, kako je vjerno čitala svojim unucima Bibliju, ustrajno se molila za njih i s ljubavlju ih vodila u crkvu i na vjeronauk, ali umrla je bez da je vidjela rezultate. Ali jednoga dana, unuk već odrastao, ide na bakin grob, pada na koljena i suze mu naviru na oči, pomoli se Bogu u aleji tišine zahvaljujući za dragu, vrijednu baku, koja mu je vjerno svjedočila o Kristu životom i riječima i ostavila najvrjedniji utisak da on se obratio Bogu i počeo pohađati crkvu i čitati Bibliju. Budimo i mi ustrajni i vjerni u našoj divnoj dužnosti prema našim unucima i djeci da i oni budu baštinici vječnoga divnoga života. I ne samo to nego da oni budu našli zaštitu i utjehu u vjeri Bogu i na burnim kao i sunčanim danima.
Marja Mrčela
