NEKA BOG VLADA
NAŠEM JEZIKOM
”Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Znajte da ćemo za to biti strože suđeni! Uistinu, svi često griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, on je savršen čovjek, sposoban je zauzdati i cijelu svoju osobu. Ako stavimo konjima uzde u usta da nam se pokovaraju, možemo upravljati cijelim njihovim tijelom. Pogledajte i lađe! Njima, iako su velike i premda ih gone silni vjetrovi, upravlja vrlo malo kormilo kako god kormilova volja hoće. Tako je i jezik malen ud, ali se može ponositi velikim stvarima. Pazite, kakve li male vatre, a koliku šumu zapali! I jezik je vatra. On postaje cio opaki svijet među našim udovima. Kalja svu našu osobu i, zapaljen od pakla, zapaljuje sav naš život. Uistinu, svakovrsne zvijeri i ptice, gmazovi i morske životinje mogu se ukrotiti – i ukroćene su od ljudskog roda - ali jezika nitko od ljudi ne može konačno ukrotiti. On je zlo koje ne poznaje mira. Pun je smrtonosnog otrova. Njim blagoslivljamo Gospodina i Oca, i njim proklinjemo ljude koji su stvoreni ´na sliku Božju´. Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletsvo. To ne smije, braćo moja, tako biti. Zar izvor na isti otvor toči slatko i gorko? Zar može, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Tako ni slan izvor ne može dati slatke vode.” Jak 3,1-12
1.Jezik je dar
Dok vatra stoji pod kontrolom, ona je dar čovječanstvu. Kada je čovjek naučio koristiti se vatrom, umjesto da joj padne žrtvom, to je za njega značio naročiti kulturni napredak. Ona daje toplinu i svjetlo i njome se priprema jelo.
2. Za hvalu i službu
Čovjek se od životinja, između ostalog, razlikuje i po tome što može govoriti. Jakov pravilnu upotrebu jezika naziva ”Božjim blagoslovom”. Time hoće da kaže da svojim jezikom možemo hvaliti i služiti Bogu. Nije li to velika prednost što riječima možemo dolaziti Bogu i moliti mu se? U pravilnu upotrebu jezika ubrajamo i to što drugima možemo govoriti o Evanđelju i ako nam neko govori sa srdžbom da mi odgovaramo sa suzdržljivošću (Izr 15,1), što na druge možemo prenijeti svoja saznanja i svoju mudrost (Izr 15,2) i što drugima možemo služiti riječima ohrabrenja i vodstva.
3.Šutnja
Dobro je još dodati da je šutnja nekada najbolje korišćenje jezika.
Jezik ne treba da služi dva gospodara
Jakov protestira protiv nedosljednosti kod nekih ljudi koji s jedne strane koriste svoj jezik da njime hvale Boga, a s druge strane da njime proklinju svoga bližnjega. Jedan te isti izvor ne daje svježu i ustajalu vodu. Smokva ne rađa masline, ni čokot smokve. Jezik kršćanina treba da govori samo takve riječi koje su u skladu s njegovom kršćanskom spoznajom.
Neki ljudi iz vlastitog iskustva znaju da je nemoguće u jednom predahu govoriti psovku i moliti se. Drugi opet morali su ustanoviti da su zbog svojih riječi izgubili povjerenje drugih ljudi. Jedna zlobna riječ ili ogovaranje može zapaliti veliki plamen srdžbe i prouzročiti različite nevolje. Jedno od najtežih predbacivanja koje se može reći kršćanina jest, da nisu bili jasni i konzekventni.
Kršćani se moraju ravnati po visokim mjerilima. Tko već nije rekao takve stvari zbog kojih se kasnije kajao i zbog čega je morao moliti za oproštenje? Ali mi možemo biti zahvalni što su ta mjerila visoko postavljena, tako da nas podstiču da činimo ono što je najbolje – i što je Bog milostiv.
Kontrola nad jezikom
- 1. Ona je teška
Jakov smatra da je nemoguće vladati jezikom. Zvijeri, ptice pa čak i zmije daju se ukrotiti, ali ”jezika nitko od ljudi ne može konačno ukrotiti,” kaže Jakov. Time se želi istaći kako je teško jezik staviti pod kontrolu i da je nemoguće imati potpunu kontrolu nad njime.
- 2. Ona je potrebna
Svrha tog poglavlja je da se čovjek uvjeri u to da mora kontrolirati svoj jezik. Nekontroliranom govoru mora se nešto suprotstaviti. Bog hoće da se dar govora koristi na pravilan način. Uzde upravljaju konjem sve dotle dok su u rukama čovjeka. Kormilo određuje pravac kojim plovi lađa - sve dotle dok kormilar ima kotrolu nad njime. Jezik nije neovisan dio tijela. On podliježe kontroli razuma, osjećanja i volje.
- 3. S Božjom pomoći
Bog hoće da nam pomogne kako bismo pravilno mogli koristiti naš jezik. Odlučujuće je pitanje da li mi već stojimo pod Božjom kontrolom.
